BH forum o upravljanju internetom BHIGF 2017

Treći bosanskohhercegovački forum o internet upravljanju 2017 održan je 12.12.2017. u hotelu Europa u Sarajevu. Ovogodišnja tema foruma bila je “Učinak mreže: od infrastrukture do djece”.
BH IG forum, ove godine, bio je podijeljen na tri panela; prvi panel bio je posvećen net neutalnosti , dok je drugi panel bio rezervisan za priču o oniline nasilju nad djecom. Na završnom dijelu foruma, na trećem panelu predstavljena su istraživanja, analize i dobre prakse iz zajednice. Razgovor u ovom dijelu foruma vođen je s naglaskom na nasilje počinjeno nad ženama putem informaciono-komunikacionih tehnologija.

Infrastruktura: Internet exchange points – IXPs, net neutralnost

Učesnici prvog panela bili su Saša Mrdović, profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, Enes Halilović ispred Univerzitetskog tele-informatičkog centra (UTIC-a), Šadi Matar, savjetnik Minstra prometa i komunikacija BiH i Ševal Bećirević, tehnički direktor kompanije Telemach.
Moderator panela je bio Dušan Stojičević ispred kompanije Gransy. U uvodnim napomenama jedne od organizatorica foruma, valentine pelizzer, direktorice OWP-a, istaknuto je da je internet najmaterijalnija stvar koja postoji, na šta ukazuje činjenica da je on sveprisutan u našim životima. Brojni izazovi s kojima se suočavamo u savremenom dobu ukazuju na stalnu potrebu za razvijanjem IT sektora. Ipak, jasno je da je bez infrastukture nemoguće bilo šta učiniti, kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou.
Činjenica da BiH nema svoj IXP važno je pitanje koje se nametnulo u središtu ove diskusije. Na samom početku panela bilo je bitno definirati važnost i korist IXP, te potencijalne prednosti i mane. Ovakav sistem bi trebao da donese smanjenje troškova, kao i povećanje brzine protoka informacija. Samim time, komunikacija između dva građana BiH koji koriste različite operatere, koji inače moraju da se spajaju putem svojih nadprovajdera u Evropi, bi se znatno olakšala. Lokalni saobraćaj bi trebao da ostane lokalan, a postojanje IXP-a bi omogućilo i dodatan razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija, što bi uticalo i na samo iskustvo korisnika i internet doživljaj. Prof. Mrdović je istaknuo da po pitanju resursa i infrastrukture nije potrebno mnogo, da je u pitanju jedna dugoročna investicija, te da je najbitnije početi od dogovora između operatera/davatelja internet usluga o zasebnoj i nezavisnoj lokaciji, a prostor UTIC-a je predložen kao potencijalna lokacija.

Jedna od mogućih problema leži i u donošenju zakona, politika te strategija za upravljanje internetom, što je naveo i Savjetnik Matar, koji je istaknuo da je potrebno oformiti akademsku mrežu, te krenuti od realnog sektora, jer ukoliko se tu uspostavi dogovor, cijela država i zakonodavstvo bi moglo pratiti isti, te bi se riješio problem nadležnosti u entitetima, što je jedna od prepreka u zakonskom smislu.
Iz Telemacha ističu da je opravdanost ovakvog projekta višeznačna, pogotovo sada kada se 60%-80% internet saobraćaja se odvija u lokalu, unutar mreža pojedinačnih operatera koji su spojeni u Evropi.
Tokom panela je rečeno da finansijski aspekat nije problematičan, jer se resursi za ovakav projekat mogu lako prikupiti, te da su bitne prednosti koje korisnici mogu ostavariti. Ipak, javlja se pitanje kako i na koji način bi ovaj projekat mogao biti finansira? Jedan od prijedloga bio je da se uspostavi poslovni plan o upravljanju IXP-om, te da se odredi jedinična cijena i podjela troškova s kojom bi se složili svi operateri. Sistem IXP bi mogao zaživjeti uz učešće svih aktera po tzv. multistakeholder modelu upravljanja. Na panelu je zaključeno da postoji volja ovih aktera, koji se moraju okupiti kako bi se započeli ozbiljni razgovori o IXP-u u BiH. Druga tema ovog panela je bila povezana sa principom net neutralnosti, čije je narušavanje u Sjedinjenim Državama otvorilo niz debata o budućnosti interneta. Jedno od bitnih pitanja koje je postavljeno u tom kontekstu jeste da li će dešavanja u SAD-u imati odraza na ostatak svijeta. Ustanovljeno je da za sada u BiH ne postoje zabilježeni slučajevi diskriminacije sadržaja, kao ni ograničavanja brzine prometa. Pitanje je da li se narušavanje net neutralnosti dešava kada određeni operateri u regionu nude korisničke pakete sa besplatnim pristupom određenim aplikacijama, favorizirajući specifične kompanije, te da li se treba praviti razlika između zero ratinga i net neutralnosti? Prema predstavniku Telemacha, rušenje principa net neutralnosti bi imalo direkntog efekta na korisničku potrošnju, što bi imalo negativne posljedice po samog operatera.
Istaknuto je i da bi ukidanjem principa neutralnosti došlo do povrede digitalnih prava korisnika, što bi u daljem smislu imalo posebno pogubne posljedice i za haktivističku zajednicu koja ima posebno mjesto u online prostoru, te donosi konstantne inovacije samom društvu. Također, iz platforme One World postavljeno je pitanje šta bi se desilo kada bi se rušenjem net neutralnosti ugrozile nevladine organizacije i ostala udruženja koja nisu u stanju finansirati isticanje vlastitih sadržaja?
Iz RAKa je rečeno da oni nemaju trenutnih saznanja o postojanju blokiranja protoka određenih sadržaja, tj. pružanju priorieta u saobraćaju određenim sadržajima. Pitanje koje se u isto vrijeme nameće pred same korisnike jeste kako prepoznati narušavanje ovog principa, a neki od ponuđenih odgovora su obrazložili da je korisničko iskustvo temelj prepoznavanja, koje se može mjeriti prema kvaliteti sadržaja, ili čak i upoređivanjem tehničkih statistika između korisnika.

II panel: Djeca na internetu: zašto su podaci važni

Na samom početku ovog panela objašnjeno je zašto su djeca najranjivija skupina kada je riječ o izloženosti na internetu. Sam način sankcionisanja, kao i prepoznavanja kršenja dječijih prava na internetu je puno teže provesti. Puno puta u digitalnom svijetu djeca ne znaju ko je sa druge strane mreže, u čemu se javlja ozbiljan problem. Stoga, ovo je jedna od tema kojoj se može pristupiti iz raznih uglova, te prema riječima paneliste Adnana Hantalaševića iz BH Telecoma, ne može postojati jednoobrazni pristup ovom pitanju. Kontrola i nadzor djece se može izvoditi na nekoliko načina, bilo da je riječ o fizičkom nadgledanju ili putem određenih alata kojima se tačno može programirati boravak djece na internetu i nadzor sadržaja koje posjećuju. Pitanje je da li se tako djetetu omogućava sloboda da se razvija onako kako zaista želi. Također, u današnjem vremenu neophodno je skrenuti pažnju i na opasnosti indokrtinacije kroz razne ideološke sadržaje. Rečeno je da se sam BH Telecom trudi napraviti okruženje koje je korisnički orjentisano. Spomenut je i projekat Safe Internet, pokrenut zajedno sa CISCO-om, gdje su kućni saobraćaji na zahtjev korisnika provučeni kroz platformu koja je omogućila roditaljima da imaju uvida u online aktivnosti njihove djece. Statistike su pokazale da djeca 60% vremena na internetu provode na servisu Youtube, dok je za roditelje to Facebook.
Jedina mogućnost jeste da se napravi pravo okruženje i to u saradnji sa brojnim akterima. Moderatorica panela, Suada Hadžović iz RAK-a je istaknula da problem kruženja raznoraznih podataka mora da se prepozna, te je potrebno raditi na stvaranju sigurnog prostora unutar kojeg djeca mogu da komuniciraju.

Alen Zaimović, koordinator programa dječije zaštite u organizaciji Save the Children, rekao je nešto više o incijativi organizacije pod nazivom #MislišDaZnaš, koja pokreće diskusiju o internet sigurnosti za djecu. Javlja se nerazumijevanje osnovnih pojmova o cyber nasilju, te se stalno pojavljuju novi oblici zloupotrebe na internetu koji trebaju biti legalno sankcionirani. Sama kampanja pokrenuta je 2016. godine i u potpunosti je rađena uz istraživanje sa učešćem djece. Ovo istraživanje je između ostalog pokazalo, da je 50% djece izjavilo da ne bi prijavilo ako bi ih neko uznemiravao na internetu. Svako treće dijete posjeduje neki digitalni uređaj, a djeca od 14 i 15 godina imaju i vlastite mobilne telefone. Dijete može da pristupi internetu gdje god želi. Problem je i u pitanju razumijevanja korištenja interneta, poput ostavljanja ličnih podataka. Dvije trećine djece ostavlja svoje fotografije, te podatke poput naziva škole, adrese, sve što se na neki način može da zlopotrijebi . Istraživanje je ukazalo i na to da u većini slučajeva roditelji nisu bili u mogućnosti odgovoriti na to kakve sadržaje njihova djeca pregledaju na internetu. Konflikt nastaje između nastavnika i roditelja, gdje se stalno prebacuje odgovornost oko edukacije o sigurnosti na internetu. Ova kampanja je imala za cilj i uključiti utjecajne youtubere iz regiona, te su u okviru Balkan Tube Festa pripremljene poruke o pet zlatnih savjeta zaštite na internetu, koji su dosegli preko dva miliona korisnika.
Josip Vojnić iz Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona rekao je da je glavna tema na koju se obraća pažnja u školama zapravo pitanje opreme, dok se malo pažnje posvećuje kvalitetnim sadržajima. Kroz obuku koju je proveo Pedagoški zavod ovog kantona zahvaćeno je deset škola, među kojima su tri osnovne i sedam srednjih. Obukama se skrenula pažnja na to da se nasilje u digitalnom prostoru ne može odvojiti od fizičkog, stvarnog svijeta. Danas djeca nemaju zaštitu ni u kući. Stoga, koliko god se govorilo o sigurnosti, ništa se ne može napraviti bez pravilne edukacije. Bitno je skrenuti na opasnosti i rizike koje online prostor krije u sebi, kako djeci, tako i roditeljima. Ekrani djeci pružaju samo lažnu sigurnost, iza kojih se kriju potencijalni predatori. Čak i u slučaju da dijete shvati da je žrtva online nasilja, često puta se njegove/njene patnje neće shvatiti ozbiljno. Stoga je jako bitno raditi na podizanju javne svijesti o raznim oblicima online nasilja.
Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske predstavljala je Sandra Kovačević-Đurđević, koja je napomenula da je bez obzira na neažurirani akcioni plan prisutan veliki broj akata kojima bi se ovaj problem mogao odrediti do neke mjere. Nasilje na internetu definirano je u zakonu o srednjem obrazovanju, no ne i na nivou osnovnog obrazovanja. Krivičnim zakonom u RS-u, članom 188 pominje se iskorištavanje kompjuterske mreže za izvršenje djela seksualnog zlostavljanja, za što je predviđena maksimalna zatvorska kazna od osam godina. Također, pokrenuta i je kampanja jačanja medijske pismenosti, koja je prije svega usmjerena ka školama, kroz koju djeca uče o klasičnim, kao i novim medijima, što bi na kraju rezultiralo donošenjem politike i zakonske regulative. Cilj kampanje jeste da djeca razviju svijest o svim medijima, odgovornom online postupanju i načinu na koji mogu iskoristiti medije u edukativne svrhe.

Jedan od panelista, Silvije Pučec ispred Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH govorio je o programu edukacije „Ne ostavljajte svoje tragove na internetu“. Učesnicima je približio sam rad agencije, kao tijela koje je i zaduženo za nadgledanje provedbe postojećih zakona. Ipak, u svom radu ima određena ograničenja, tako da ima posebne regulacije kada je riječ o medijima, a u slučaju problematičnosti stranih sadržaja agencija može djelovati samo savjetodavno. Agencija je ovlaštena da nudi savjete i mišljenja, iz čega se i rodila spomenuta kampanja, koja za cilj ima povećati sigurnost djece na internetu. U cijeli ovaj proces važno je dovoljno uključiti roditelje, jer je pitanje nadzora mnogo složeno, tako da je u ovakvim situacijama obostrana komunikacija između roditelja i djece neophodna.
Među zaključcima ove sesije pojavilo se i pitanje brzine pravnovremenosti djelovanja nadležnih institucija. Istaknuto je da se svakim odugovlačenjem dijete još više ugrožava. Potrebno je osigurati što veću vidljivost servisa kojima se prijavljuju povrede dječijih prava, kao i vidljivost policijskih službi i drugih institucija za pružanje pomoći. U školi predavanja trebaju biti prilagođena ovoj temi. Tehnička oprema je uvedena, ali nije uveden kurikulum koji je prilagođen novim tehnologijama.

III Panel: Od zajednice

Tokom ovog panela govorilo se o pozitivnim i negativnim stranama tehnologije na cijelu zajednicu.
Panel je započeo sa skretanjem važnosti na prikupljanje podataka, na šta se posebice fokusirala Elmaja Bavčić, programska savjetnica OSCE-a po pitanju rodne ravnospravnosti. Bavčić je navela istraživanje Evropske agencije za osnovna prava iz 2014. godine, koje je za cilj imalo da utvrdi prevalenciju svakog oblika nasilja putem interneta. Danas se s time javlja još veća potreba da se definicija nasilja proširi. Prema podacima istraživanja otprilike 5% žena u EU doživjelo je jedan ili više oblika praćenja putem interneta. Nasilje putem interneta najviše pogađa mlađu žensku populaciju. Kada je riječ o seksualnom uznemiravanju, 11% žena je primilo je nepoželjne sadržaje preko poruka.
Zapanjujuće je da je od tog broja 33% žena izjavilo da im se to desilo na radnom mjestu. Slijedom toga, na osnovu ovih podataka OSCE radi na tome da se definicije nasilja prošire kako bi se uključile sve vrstemodernih tehnologija.

Erna Ključić, urednica portala ženskaposla.ba predstavila je analizu o zaustavljanju trenda online IKT nasilja, urađenom na podnesak Visokog predstavnika za ljudska prava. Analiza se zasniva na iskustvima OWP, kao i drugih platformi i nevladinih organizacija. Analizom se željela skrenuti pažnja na to da su offline i online nasilje ista stvar i da posljedice mogu biti jednako tragične u oba slučaja. Izdvojeno je nekoliko primjera slučajeva nasilja putem interneta, te se postavilo pitanje u čijoj je nadležnosti ovakvo pitanje, te da li su administratori internet sajtova dužni da postupe etički u nedostatku pravnog okvira. Kažnjavanje počinitelja i počiniteljki ovih djela omogućenoje zbog sve većeg lobiranja nevladinih organizacija. U nekim slučajevima, pokušaj da se pravda zadovolji se riješi ako počinitelj bude proglašen krivim na osnovu nekih drugih krivičnih radnji.

Selma Badžić iz Centra ženskih prava Zenica ističe da je Centar primio više od 120.000 poruka klijentica u ovakvim slučajevima. Većina njih eskalira u trenutku kada partnerica odluči da napusti partnersku zajednicu. Navodi i brojne primjere u kojima nadležna tijela nisu smatrala da postoji objektivna prijetnja na sigurnost, što je u slučajevima online nasilja jako teško odrediti. Kao pružateljice besplatne pravne pomoći nisu mogle pomoći korisnicama u potpunosti jer se u kontaktu sa drugim insitucijama također nailazilo na brojne prepreke; u zakonskom smislu ovaj pojam nije definisan kao krivično djelo. Kroz trogodišnji program konsultacija Centar je obuhvatio brojne aktere bitne u sistemu zaštite djece i žene, te tako pokrenuo diskusiju o važnosti ove teme. Sa samim usvajanjem izmjena i dopuna zakona u domenu krivičnog prava, sam proces prijave ovakvih slučajeva bi trebao znatno da se olakša. Posljednju prezentaciju panela je održala Rialda Spahić ispred incijative IT Girls, usmjerene na edukaciju i osnaživanje djevojčica od 9-18 godina u programiranju i IT sektoru, podržane od strane UN-a. Ova incijativa nastala je kao digitalna revolucija, koja je odgovorila na pitanje zašto djevojčice uče programiranje. Naime, omjer žena u IT sektoru je poražavajući (25%), žene vode i kada je u pitanju nezaposlenost. Jedan od razloga za ovo su i konzervativni stavovi koji su još uvijek prisutni u našem društvu. Pored edukacija o programiranju uvedene su i radionice o vještinama prezentiranja i digitalnoj sigurnosti. Dosadašnji rezultati govore o edukaciji 134 djevojke i djevojčice, dok je u online izazovima učestvovalo 300 djevojaka i žena. IT Girls inicijativa radi i na objavljivanju orginalnih priča o mogućnostima i prerspektivi koje nudi ovaj sektor. Nakon završetka treninga, djevojčice su bile zainteresovane i za vlastite IT projekte, te su imale vlastite web stranice.
Na samom kraju foruma je zaključeno da je upravljanje internetom nešto na čemu se treba konstantno sarađivati, jer internet pripada svima nama. Država mora ispunjavati svoje odgovornosti, no sve grupacije, kao što su privatni sektor i civilno društvo moraju aktivno djelovati na stvaranju sigurnijeg i neutralnijeg online prostora.

Erna Ključić, One World Platform
Qanita Abedpour, vanjska saradnica

erna@oneworldplatform.net'

Related Posts

Shares
Share This

Share This

Share this post with your friends!

Shares