Povezivanje tačaka – Ljudska prava i internet

Povezivanje tačaka – Ljudska prava i internet Piše: Emilie Di Grazia Prevela: Aida Salihović Svi govore o ljudskim pravima. Od nepopravljivih optimista, do vječitih skeptika –  svako ima svoje mišljenje o njima. A u digitalnom dobu, omiljeni medij za oglašavanje svakoga od njih je internet. Međutim, ljudska prava mogu biti (i često budu) samo slova na papiru. Poštivanje, zaštita i sprovođenje ljudskih prava iziskuju konkretne akcije (ili, kako ćemo vidjeti, izostanak istih). U pravnom okviru, ove obaveze spadaju na teret države. Međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava su napisani i usvojeni u vrijeme kada je internet još uvijek bio utopijska ideja, zajedno sa letećim automobilima na koje još uvijek čekam. Srećom, Majke i Očevi ljudskih prava nas nisu razočarali i imali su viziju: ljudska prava su posmatrana s aspekta uključivanja novih ljudskih i tehničkih napredaka koji bi se mogli dogoditi u budućnosti, naročito kada se radi o informaciono-komunikacionim tehnologijima (ICT). Ipak, od nas zavisi da li će ljudska prava moći biti “prevedena” u digitalni svijet. Drugim riječima, da li će se povezati tačke između ljudskih prava i interneta. Zašto bismo ih trebali povezati? Postoji mnogo razloga, ali dva se prilično izdvajaju : Mi, sva ljudska bića, bez diskriminacije bilo kakve vrste, imamo ista ljudska prava, kako u online, tako i u offline svijetu.  “Ljudska prava”, kao i svaki drugi pravni sistemi, čak i oni međunarodni, odnose se na slobode i ono što je zagarantirano svim pojedincima. Historijski gledano, prava su se odnosila na državljanstvo, drugim riječima, da li je osoba član/ica državnog entiteta. Ipak, posebnost ljudskih prava se ogleda u tome da ona prevazilaze sve granice i pozivaju na jednu zajedničku vezu: na naše čovječanstvo. Princip nediskriminacije...

Pronalaženje novih načina da se odupremo online uznemiravanju

Pronalaženje novih načina da se odupremo online uznemiravanju Internet je postao važan prostor za aktivizam, bez obzira da li ga koristimo za bolju organizaciju unutar naših pokreta ili prilikom pokušaja da se probijemo van i uspostavimo šire promjene. Online uznemiravanje to otežava, posebno ženama, trans osobama, osobama s invaliditetom i drugim marginaliziranim grupama. Ova vrsta uznemiravanja se javlja u različitim oblicima širom svijeta – baš kao što se i korištenje interneta znatno razlikuje – ali se sve više prepoznaje kao dubok i izazovan problem. Bilo da je online uznemiravanje suptilno ili ekstremno, nije od pomoći zamišljati da postoji čvrsta linija između “offline” i “online”. Bez obzira o kakvom stepenu ozbiljnosti se radi, to može otežati, ili čak učiniti korištenje interneta u cilju stvaranja promjena nemogućim. Online uznemiravanje također može uticati na profesionalni rad, porodicu, odnose i mentalno zdravlje. Neka online uznemiravanja su postepena, ali neusaglašena, uključujući naizgled iskrene zahtjeve upućene ženama i drugim marginaliziranim ljudima da objasne ili opravdaju svoja iskustva. Mnogi aktivisti su upoznati sa frazom “ali kako da saznam, ako me nećete naučiti?” U nekim drugim slučajevima, to može biti čudan oblik iskazivanja pažnje: neko, na primjer, može komentarisati postove i fotografije koji su godinama stari. Čak i ovi potezi često budu dovoljni da učine komunikaciju na internetu napornom i neprijatnom za mnoge ljude, a posebno žene. Postoje i ekstremniji oblici uznemiravanja i zlostavljanja. Na primjer, slanje mnoštva detaljno opisanih prijetnji, često sa više od jedne adrese odjednom, ili objavljivanje detalja o nečijem radnom mjestu, adrese ili gdje njihova djeca idu u školu. Ovi oblici zlostavljanja mogu otežati žrtvama da ostanu online i mogu ugroziti njihovu fizičku sigurnost. Iako svi oblici online uznemiravanja mogu biti...

Više od riječi: Složenost platformi koje reagiraju na online uznemiravanje

Više od riječi: Složenost platformi koje reagiraju na online uznemiravanje Šta se može poduzeti oko online uznemiravanja pitanje je koje već neko vrijeme muči online platforme i zagovornike ljudskih prava. Gdje se može nacrtati linija između slobodnog govora i uznemiravanja i ko bi je trebao povući? Budući da ovo pitanje ostaje neodgovoreno, uznemiravanje se i dalje događa svakodnevno, na više platformi širom svijeta. Tokom proteklih nekoliko godina, pojavio se konsenzus među braniteljima ljudskih prava da ciljano online uznemiravanje predstavlja formu ušutkivanja, jer često vodi do samocenzure. Nedavna studija Instituta za istraživanje podataka i društva i Centra za inovativna istraživanja javnog zdravstva (CIPHR) pokazala je da online uznemiravanje ima stvarne posljedice; 43 % žrtava uznemiravanja promijeni svoje kontakt podatke nakon incidenta, dok 26 % prestane koristiti društvene mreže, svoj telefon ili internet u potpunosti. Iako incidenti na globalnom jugu u većini slučajeva dobijaju manje publiciteta od onih u Americi i Evropi, online uznemiravanje je zaista svjetski fenomen. Kako izvještaj o “cyber nasilju”iz radne grupe UN-a širokopojasne komisije za digitalni razvoj, koji se tiče širokopojasne konekcije i roda, online zločini “neprimjetno prate širenje Interneta”, pri čemu se nove tehnologije pretvaraju u nova sredstva uznemiravanja na mjestima gdje su široko zastupljena . Na primjer, studija iz 2017. godineiz Pakistanske fondacije za digitalna prava pokazala je da je 40 % žena u zemlji doživjelo online seksualno uznemiravanje, sa većim brojem tih slučajeva na Facebook-u. Ovaj fenomen je naročito prisutan kada je u pitanju Twitter. Tokom proteklih nekoliko godina, veliki broj istaknutih korisnika, a posebno žena, napustili su platformu nakon što su doživjeli uznemiravanje. Jedan značajan primjer je Lindy West, američka feministička spisateljica i aktivistica za prihvatanje gojaznosti, javno je objavila svoju deaktivaciju sa...

AKCIONI KORACI: DECENIJA ZAGOVARANJA CIVILNOG DRUŠTVA U INFORMACIONOM DRUŠTVU – Pregled osnovnih informacija o izvještajima iz različitih država Globalnog informacionog društva (GISWatch)

AKCIONI KORACI: DECENIJA ZAGOVARANJA CIVILNOG DRUŠTVA U INFORMACIONOM DRUŠTVU – Pregled osnovnih informacija o izvještajima iz različitih država Globalnog informacionog društva (GISWatch) Asocijacija za progresivne komunikacije (APC) je objavila izvještaj u kojem se bavi decenijom zagovaranja civilnog društva u informacionom društvu. Ovaj izvještaj predstavlja pregled osnovnih informacija o izvještajima iz različitih država Globalnog informacionog društva (GISWatch), u periodu od 2007 do 2017. Svake godine, One World Platform je učestvovao u izradi izvještaja za Bosnu i Hercegovinu, i time dao svoj doprinos godišnjim izvještajima, kao i ovoj publikaciji. Svrha ovog pregleda bila je da se da osvrt na proteklih deset godina ovih izveštaja od strane Globalnog informacionog društva i da se pokušaju identificirati trendovi u pogledu civilnog društva o tome šta je potrebno učiniti kako bi se stvorilo informaciono društvo koje je usmjereno na ljude. Period analize je bio nešto više od jedne decenije: 2007-2017, tokom kojeg je svake godine objavljen izvještaj GISWatch-a, što ukupno čini 11 globalnih izvještaja. Tokom ovog perioda, objavljeno je 510 izvještaja koji pokrivaju 97 zemalja i koji predstavljaju značajan zapis aktivizma civilnog društva o informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (IKT) i internet pravima. Autori su predložili i preko 1.900 preporuka zagovaranja, koji su za ove potrebe nazvani “akcioni koraci”. Ipak, ova publikacija nije analiza sadržaja konkretnih “koraka akcije”. Umjesto toga, ovdje se pokušava odgovoriti na pitanje: Gdje ima najviše prostora za promjene? Odgovarajući na ovo pitanje, nudi se refleksija o vrstama mobilizacionih alata, mehanizama i metodologija koje civilno društvo preferira u određenim kontekstima kako bi se došlo do ključnih promjena.  Treba imati na umu da ovi “akcioni koraci” ne mogu uvijek biti poduzeti od strane civilnog društva, te samim tim neki izvještaji nude i opcije šta bi to vlade mogle uraditi po ovom pitanju. Ipak, jako je korisno...

Kako EU Direktiva o autorskim pravima ugrožava Wikipediju i cijeli internet?

Kako EU Direktiva o autorskim pravima ugrožava Wikipediju i cijeli internet? Wikimedia je sastavni dio velikog pokreta civilnog društva, tehnologa, kreatora i branitelja ljudskih prava, gdje svi prepoznaju važnost slobodnog i otvorenog interneta za kulturu, napredak i demokratiju. Ovaj pokret radi na promociji slobode na internetu u korist svih. Napori u ovoj oblasti javnih politika su još važniji u doba povećanja ograničenja slobodnog govora i slobodnog pristupa znanju širom svijeta, što direktno ugrožava misiju i viziju Wikimedie i njenih projekata, kao što je Wikipedia. Zbog toga se ovaj pokret snažno suprotstavlja predloženim direktivama EU o autorskim pravima i poziva članove Evropskog parlamenta da preispitaju postupak u verziji koju je nedavno usvojio Odbor za pravne poslove. Wikimedia izražava zabrinutost zbog toga što ovi nedostaci prijedloga ugrožavaju slobodu izražavanja i sposobnost Evrope da radi na dobrobiti svojih građana na internetu. Uskoro se očekuje da će Evropski parlament na plenarnom zasjedanju glasati o tome da li će nastaviti sa verzijom koju je usvojio Komitet. Ako ovu verziju odbiju članovi Evropskog parlamenta, postojaće još jedna prilika da se popravi veliki dio zahtjeva tog akta. A sada je možda posljednja prilika za poboljšanje ove Direktive. Borba protiv ove EU Direktive se nastavlja zbog ugroženih autorskih prava, štetnih efekata na slobodu interneta, pristup znanju i saradnji na mreži. Stoga, vjerujemo da: Zahtjev za implementaciju filtera prilikom ubacivanja sadržaja upućen platformama predstavlja ozbiljnu prijetnju slobodi izražavanja i privatnosti. Novo pravilo koje dozvoljava objavljivačima štampanih vijesti da ograniče korištenje će otežati pristup i razmjenu informacija o aktuelnim događajima u svijetu, što otežava Wikipedia autorima da pronađu citate za članke na internetu. Prijedlog ne podržava korisnička prava, nedostaje mu jaka zaštita javnog domena i ne stvara izuzetke koji bi...

Pitanje cenzure je pitanje ljudskih prava

Pitanje cenzure je pitanje ljudskih prava Ovih dana se raspravlja o proizvoljnoj cenzuri naše slobode izražavanja u svim mogućim oblastima politike. Iako je ovo pitanje intenzivno političko, ključno je razumjeti da proizvoljna cenzura nije stvar ljevičarske ili desničarske politike, već prijetnja demokratiji u cjelini. Zakon o ljudskim pravima u Evropi i na međunarodnom nivou predviđa da postoje uslovi u kojima se opravdano primjenjuju ograničenja slobode izražavanja. Međutim, takva ograničenja moraju biti izuzetno neophodna i obezbjeđena dostupnim zakonom koji se može osporiti na nezavisnom sudu. Možemo vidjeti kako ovaj princip funkcioniše u praksi u SAD-u i Evropi. Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država presudio je da govor koji teži da “podstakne neposrednu povrijedu mira” nije zaštićen pravom na slobodno izražavanje. Slično tome, u dobro poznatom predmetu Handyside protiv Velike Britanije, Evropski sud za ljudska prava je presudio da prava slobodnog govora tužitelja nisu prekršena novčanom kaznom zbog objavljivanja “razvratne” knjige, ali je u ovom slučaju postavljen visoki standard kada su u pitanju situacije u kojima takva ograničenja treba nametnuti. Bez slobode izražavanja, manje je političke odgovornosti. Manje odgovornosti znači više zloupotreba i više korupcije. Proizvoljna cenzura: Pitanje ljudskih prava, a ne ljevice i desnice Iz historije znamo da su opresivni režimi i ideologije, bez obzira da li su “lijevi” ili “desni”, oduvijek pokušavali narušiti slobodu izražavanja. Ovo se uglavnom odvija zakonima o cenzuri i/ili zastrašivanjem medija. Proizvoljna cenzura rezultirala je da se kanali “za izbor” više puta blokiraju na YouTube-u. Proizvoljna cenzura rezultirala je da YouTube “sakriva” LGBT kanale. Ovo ugrožava najslabije. Ovo ugrožava demokratiju i odgovornost. Gledajući unazad – historija nas uči svemu što trebamo znati. Gledajući naprijed – ne smijemo nikad ponoviti greške iz prošlosti....