Feminizam i alternativne ekonomije

Kapitalizam je ekonomski sistem ili oblik proizvodnje. Sistem organizuje ljude koji proizvode i vrše distribuciju, ali je kapitalizam kao takav zasnovan na razmjeni vrijednosti, a ne na upotrebi vrijednosti. Kapitalizam karakteriše plaćeni rad i privatno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje.

Korporacije ili pojedinci_ke imaju kontrolu nad zemljištima, fabrikama, nekretninama i većim dijelom proizvodnog sistema. Kapital ima i online zadatak, a to je da u potpunosti kontrolira kako doživljavamo internet – od usmjeravanja naše online kupovine do prodaje naših podataka za oglašavanje, te od posjedovanja naših kreativnih rezultata do potpunog pomicanja radnih vještina i radnih odnosa.

Nema stajanja, ali žene neka stanu

Proizvodnja dobara zasnovana na tome za koliko vrijednosti mogu biti razmijenjene, umjesto na tome kolika im je upotrebna vrijednost kako bi zadovoljili potrebe ljudskih bića. Radnici_e ne dobivaju naknadu/kompenzaciju za stvarnu vrijednost svoga rada, već na osnovu minimalnog standarda koji je potreban kako bi se održali na životu i dalje radili.1 Kada više ne možete raditi, vi ste neupotrebljivi za kapitalizam.

Sredstva proizvodnje su u vlasništvu pojedinca_ki ili korporacija koje žele stvoriti maksimalnu količinu profita u takmičarskom duhu prema drugim kompanijama. Kapitalizam pokreće tržišno natjecanje. Nema prostora za stagnaciju. Rad ima svoju cijenu u proizvodnji robe, baš kao što cijenu imaju i sirovi materijali. Stoga, cijena rada mora biti minimizirana, što spušta plate prema najnižem legalnom i praktičnom standardu. Zato je vlasništvo nad robljem, kao institucija koja omogućava i legitimizira nekompenzirani ljudski rad, bilo toliko rašireno i ekonomično u svijetu ekonomije sve do ukinuća robovlasništva. Neplaćeni rad je optimalan za kompetitivnu proizvodnju u tržišnoj razmjeni.2

(Ne)plaćene žene

Patrijarhat i muška supremacija postojali su i prije razvoja kapitalizma i industrijalizacije. Međutim, danas milioni žena u svijetu i dalje nemaju ostvarena osnovna ekonomska prava.

Od vremena Pekinške konferencije pa do danas mnoga društva su ostvarila značajan napredak, posebno u promicanju zakonskih prava žena. Ipak, kako pokazuje izvještaj UN Women iz 2015 godine (Womens Progress 2015)3, u vremenu najvećeg svjetskog bogatstva milioni žena još uvijek rade na loše plaćenim, nekvalitetnim poslovima, pri čemu im se uskraćuje čak i osnovna zdravstvena zaštita i nemaju pristup čistoj vodi i zadovoljavajućoj kanalizaciji.

U svijetu samo polovina žena učestvuje u radnoj snazi u odnosu na tri četvrtine muškaraca.
Žene i dalje nose teret neplaćenog rada za njegu drugih, što je dodatno pojačano politikama štednje i rezanja budžetskih sredstava. Održivija ekonomija, pogodnija i za žene i za muškarce ne može nastati iz ovakvog sistema.

Izvještaj otkriva da su u svijetu žene plaćene u prosjeku 24% manje od muškaraca. Nejednakost je još veća u slučaju žena sa djecom – u južnoj Aziji razlika u plati između žena i muškaraca je 35% za žene s djecom (u odnosu na 14 posto kod žena bez djece). Niže stope učešća u radnoj snazi, razlike u plati po spolu i manji pristup penzijama dodaju velikom teretu koji žene snose zbog brige za druge. U Francuskoj i Švedskoj žene u svom životnom vijeku mogu očekivati da će zaraditi 31% manje od muškaraca, u Njemačkoj je taj procenat 49%, dok će prosječna žena u Turskoj u toku svog životnog vijeka zaraditi šokantnih 75% manje u odnosu na muškarca.

Žene su potisnute u ograničeni broj manje cijenjenih zanimanja. U domaćinstvima širom svijeta žene čine 83% pomoćnog osoblja, a skoro 50% njih nema pravo na minimalnu platu. Ako i uspiju na radnom mjestu žene se susreću s preprekama na koje ne nailaze njihove kolege. U EU, 75% žena na vodećim, te 61% žena u uslužnom sektoru iskusile su u svom životu neki oblik seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu.

Žene & (alternativna) ekonomija

Alternativna ekonomija je termin koji obilježava ekonomski model odvojen od konvencionalne ekonomske strukture koji svojim najvećim dijelom funkcionira neovisno o uslovima koji vladaju u tradicionalnom ekonomskom okruženju. Alternativna ekonomija je ekonomski krug u čijem opticaju kruži kako njena vlastita valuta, tako i ostala sredstva namjenjena obavljanju trgovanja.4 Uz postizanje visokog nivoa samodostatnosti, alternativna ekonomija za cilj ima i stvaranje širokih mogućnosti zapošljavanja, te osiguranje materijalnog i duhovnog blagostanja svih učesnika sistema. Alternativna ekonomija se kao realno gospodarstvo temelji na načelu održivosti.

“Alternativne ekonomije se velikim delom odnose na raspodelu dobara, što znači postavljanje pitanja ko kontroliše internet, prevoz, državne škole, pravosudni sistem, ljudski genom itd, kao i ko upravlja strukturama izvršne moći u različitim društvima. Korišćenje javnih dobara– kao što su putevi, prevoz, tržnice – kao i državne investicije koje pripadaju svima, u najvećem broju slučajeva se predstavljaju kao lična inicijativa, čime se prikriva strukturalna osnova kapitalističke hegemonije i eksproprijacije. Pravljenje takvog odnosa privatnog vlasništva nad javnom imovinom, što je nerazdvojni deo kapitalističke ekonomije, otvara pitanja odnosa neposredne moći: jer onaj koji kontroliše ekonomiju, u svojim rukama drži i moć nad društvom. Jedna šestina svetske populacije koja živi u bivšoj zapadnoj Evropi i u zapadnoj Americi, kontroliše gotovo osamdeset procenata ukupnih svetskih resursa. Ovo otvara put zastrašujućim odnosima gde mali broj ljudi kontroliše ogromne resurse bogatstva u okvirima globalne kapitalističke mašine, menjajući na taj način, pitanje moći pojedinca, u pitanja strukturne nejednakosti i oblik kapitalističkog privatnogvlasništva nad prirodnim resursima i bogatstvima.” 5

Kapital(izam) ima i online zadatak, a to je da u potpunosti kontrolira kako doživljavamo internet – od usmjeravanja naše online kupovine do prodaje naših podataka za oglašavanje, te od posjedovanja naših kreativnih rezultata do potpunog pomicanja radnih vještina i radnih odnosa.

Feministički princip koji se odnosi na Alternativne ekonomije glasi:

Posvećene smo propitivanju kapitalističke logike koja gura tehnologiju ka daljnjoj privatizaciji, profitu i korporativnoj kontroli. Radimo na stvaranju alternativnih oblika ekonomske moći koja je zasnovana na načelima saradnje, solidarnosti, zajedničke svojine, ekološke održivosti i otvorenosti.

Iskorištavanje našeg rada u novim ekonomijama vrši se na jedan vrlo podmukao način. Korporacije koje vladaju ekonomijom, odnosno gospodarskim svijetom i čine sve kako bi smanjile plaćanje radnika_ca ili im ukinule neke beneficije poput zdravstvenog ili penzionog osiguranja. Poduzeća koja su usmjerena na podatke pretvaraju nas u „produsere“ društvenih medija. Ljudi bivaju poticani start up-ima kako bi shvatili internet kao poduzetništvo u kojem mogu zaraditi novac od pukog komuniciranja ljudi. Istodobno, imamo nevjerojatne mogućnosti za otpor i korištenje mreže za izgradnju kooperativnih gospodarstava temeljenih na slobodi , dijeljenju i suradnji.6

Da bismo se borili_e protiv globalnog kapitalizma alternativnim ekonomijama moramo izgraditi alternativna društva.

Južna Afrika: Ntinga Ntaba kaNdoda snažno ilustrira modele alternativnih gospodarstava kroz svoje zajedničke treninge na temu “Štednja, kreditiranje i investicijska inicijativa”. To omogućuje ruralnom pokretu u vlasništvu zajednice stvaranje samostalnog i samoupravnog mikrofinancijskog fonda koji će imati koristi od oko 300 žena.

O tome kako ekonomski sistem nije prilagođen ženama pokazuje i žrtva za njegu drugoga koju nepravedno podnose žene tamo gdje država ne obezbjeđuje potrebne resurse, a u takvoj situaciji nalaze se milijarde žena širom svijeta. Potrebne su nam politike koje će omogućiti i ženama i muškarcima da se brinu za svoje najmilije, a da se pri tom ne moraju odreći vlastite ekonomske sigurnosti i nezavisnosti. Makroekonomske politike mogu i trebaju podržati ostvarivanje ženskih prava, kroz stvaranje dinamičnih i stabilnih ekonomija, otvaranje dostojanstvenih radnih mjesta i mobiliziranje resursa za potrebe finansiranja ključnih javnih usluga. Vlade se ne trebaju oslanjati isključivo na stare pokazatelje poput rasta BDP-a i niske stope inflacije, već mjeriti uspjeh u pogledu ostvarivanja ljudskih prava.

African in the Diaspora: Exploring Other Options With Alternative Economies

Izvještaj UN (Women Progress 2015) detaljno analizira kako bi izgledala ekonomija koja bi bila istinski pristupačna za žene te kako bi od toga svi imali koristi. Izvještaj tvrdi da bi alternativni ekonomski program koji predstavlja stvorio ne samo pravednija društva, već i nove sektore zapošljavanja, na primjer u ekonomiji brige o drugima.

POVEZANO:

Autorica: Erna Ključić (One World Platform)

Ovaj tekst je dio serije tekstova o Feminističkim principima interneta i finansiran je od strane APC (Association for Progressive Communication).

erna@oneworldplatform.net'

Related Posts

Shares
Share This

Share This

Share this post with your friends!

Shares