Pronalaženje novih načina da se odupremo online uznemiravanju

Photo by Kaitlyn Baker on Unsplash

Internet je postao važan prostor za aktivizam, bez obzira da li ga koristimo za bolju organizaciju unutar naših pokreta ili prilikom pokušaja da se probijemo van i uspostavimo šire promjene. Online uznemiravanje to otežava, posebno ženama, trans osobama, osobama s invaliditetom i drugim marginaliziranim grupama. Ova vrsta uznemiravanja se javlja u različitim oblicima širom svijeta – baš kao što se i korištenje interneta znatno razlikuje – ali se sve više prepoznaje kao dubok i izazovan problem.

Bilo da je online uznemiravanje suptilno ili ekstremno, nije od pomoći zamišljati da postoji čvrsta linija između “offline” i “online”. Bez obzira o kakvom stepenu ozbiljnosti se radi, to može otežati, ili čak učiniti korištenje interneta u cilju stvaranja promjena nemogućim. Online uznemiravanje također može uticati na profesionalni rad, porodicu, odnose i mentalno zdravlje.

Neka online uznemiravanja su postepena, ali neusaglašena, uključujući naizgled iskrene zahtjeve upućene ženama i drugim marginaliziranim ljudima da objasne ili opravdaju svoja iskustva. Mnogi aktivisti su upoznati sa frazom “ali kako da saznam, ako me nećete naučiti?” U nekim drugim slučajevima, to može biti čudan oblik iskazivanja pažnje: neko, na primjer, može komentarisati postove i fotografije koji su godinama stari. Čak i ovi potezi često budu dovoljni da učine komunikaciju na internetu napornom i neprijatnom za mnoge ljude, a posebno žene.

Postoje i ekstremniji oblici uznemiravanja i zlostavljanja. Na primjer, slanje mnoštva detaljno opisanih prijetnji, često sa više od jedne adrese odjednom, ili objavljivanje detalja o nečijem radnom mjestu, adrese ili gdje njihova djeca idu u školu. Ovi oblici zlostavljanja mogu otežati žrtvama da ostanu online i mogu ugroziti njihovu fizičku sigurnost.

Iako svi oblici online uznemiravanja mogu biti štetni, različiti oblici mogu zahtijevati različite odgovore i reakcije. Strategije koje mogu biti efikasne za prevenciju otvorenih zloupotreba mogu biti beskorisne kada je u pitanju naizgled dobronamjerno ispitivanje. Ono što je efikasno na jednoj platformi, ili u jednom kontekstu, možda neće biti za druge. Praktične mogućnosti, poput toga kako blokirati zloupotrebu ili osigurati privatnost ličnih podataka, samo su dio problema.

Još jedan dublji problem je kako mi razumijemo, te kako doprinosimo da drugi razumiju online uznemiravanje. Feministički/e aktivisti/ce pokušavaju podići svijest o problemu i pritisnuti platforme društvenih mreža kako bi uspostavili bolje uredbe u vezi sa uznemiravanjem, uklonili opcije koje ga olakšavaju i pružili korisnicima više načina da se zaštite. Aktivisti/ce unutar ovog pokreta su imali/e tendenciju da utemelje diskusiju o ovom problemu, vežući se za ideju slobode govora.

Ovo je djelimično odgovor na tvrdnje da je svaki pokušaj blokiranja, umanjivanja ili kontrole online prostora na bilo koji drugi način zapravo napad na slobodu govora. Zagovarači slobode na internetu su opravdano sumnjičili mnoge pokušaje vlada ili korporacija u prošlosti da kontrolišu šta ljudi mogu objavljivati ​​u online prostoru. Ova sumnja je, ponekad, išla u zabrinutost da pokušaji spriječavanja zlostavljanja na internetu mogu dovesti do smanjenja sloboda na internetu. Postoje i vremena kada oni koji se bave online uznemiravanjem koriste ideju slobode govora, te tvrde da je svai pokušaj da budu zaustavljeni zapravo cenzura.

Feministički/e aktivisti/ce se stoga često referiraju na temu slobode govora. Oni/e ukazuju na to da online uznemiravanje gura korisnike/ce van mreže, otežava im razmjenu ideja i sadržaja, i ima skoro isti efekat kao i državna cenzura i nadzor. Oni/e tvrde da je najbolji način zaštite slobode govora na internetu u tome da se izgradi zaštita za ugrožene korisnike, koji bi u suprotnom bili utišani.

Feministički/e aktivisti/ce su također istakli/e da sloboda govora u osnovi predstavlja zaštitu od države. Riječ je o mogućnosti da građani/ke iskažu nezadovoljstvo i neslaganje sa političkim sistemom, a da ne budu bačeni/e u zatvor, mučeni/e ili na drugi način kažnjeni/e od strane vlade zbog svojih ideja. Označavanje postupaka kao što su upravljanje komentarima na blogu ili blokiranje korisnika na društvenim medijima “cenzurom” je stoga neuspjeh razumijevanja koncepta slobode govora. Međutim, mnogi/e aktivisti/ce koji/e rade na pitanju online uznemiravanja posmatraju velike platforme društvenih mreža kao javne prostore koji bi trebali zaštititi slobodu govora.

Ovi argumenti su važni. Dobijanje moćnih ideja i njihovo preobražavanje je korisna taktika. Aktivisti/ce širom svijeta znaju vrijednost otpora nacionalnim zastavama, doslovno ili metaforički. Ima snage u ovim simbolima: u zastavama, u ustavima, u himnama, u riječima poput “slobode” i “demokratije”.

Istovremeno, moramo prepoznati da ovi simboli dolaze kao dio paketa. Zastave dolaze sa granicama, historijatima, sa ‘nama’ i ‘njima’, čak iako ih neko vrijeme talasamo u nadi za promjenama i obnavljanjem. Slično tome, ideja o slobodi govora vezana je za vrlo specifičan skup političkih ideala.

Sloboda govora ne garantuje pravičan i jednak tretman različitih glasova, jer je ona dio paketa koji uključuje ogromnu ekonomsku nejednakost. Oni koji imaju više novca vjerovatno će imati veću slobodu govora i mogućnost da njihov glas dosegne dalje. Neki ljudi mogu priuštiti dijeljenje svojih ideja na bilbordima, u masovnim medijima, na univerzitetima i na drugim mjestima, dok drugi mogu pisati samo na zidovima. Uvijek je postojao jaz između slobode govora kao ideala i stvarnosti. Čak i najliberalnije države su cenzurisale neke oblike govora, kao što su bogohuljenje, pa čak i web stranice koje dijele ilegalni materijal kao što su torrenti ili čitave grupe ljudi, uključujući one koji se suprostavljaju državi.

Prevela: Aida Salihović

Više na Reimagining our politics – finding new ways to resist online harassment, by Dr. Sky Croeser

lida@oneworldplatform.net'

Related Posts

Shares
Share This

Share This

Share this post with your friends!

Shares