Virtualni neposluh i feminizam

GisWatch 2013

GisWatch 2013

Prenijela: Sabina Redžović  – Originalni tekst: Nadine Moawad | Asocijacija za Progresivne Komunikacije (APC)

Tačka feminističkog otpora: Online neposluh, sabotaža i militantnost
Adria Richards nije tvitala 6 mjeseci tviter sljedbenicima kojih je 14.000. Ranije je zbog zagovaranja položaja žena u tehnologijama, Adria pretrpjela surov val rasnih pogrda, prijetnji silovanjem i mizoginičnih trolanja zbog tvitanja fotografije dvojice muškaraca sa seksističkim komentarima dok su učestvovali na PyCon-u, konferenciji Python kodiranja u SAD-u. Hakeri su potom oborili web stranicu njezinog poslodavca čime je i ona dobila otkaz na poslu. U nadolazećim mjesecima, Adria se odlučila pritajiti i držati na sigurnom, njezin glas je utihnuo i njena onlajn prisutnost postala nevidljiva. Njena priča je, iako poražavajuća, nažalost niti jedinstvena niti šokantna među hiljadu drugih priča žena u tehnologijama širom svijeta. Sve češća dominantna uloga tehnologije kao i prebacivanje dimenzije interneta u socijalni prostor doveli su do novih oblika poznatih napada na žene zbog najosnovnijih radnji – od samoizražavanja do poziva na seksističko ponašanje, od zauzimanja vodećih pozicija do zagovaranja rodne jednakosti. Ipak, feministkinje su nastavile borbu – pojedinačno i kolektivno – nametnuti svoje glasove i vrijednosti u tegobni digitalni svijet. Prije više od 25 godina, Anita Borg je sa 12 drugih žena kreirala malu elektroničku mailing listu koja je započela zajednicu žena tehnologije u svijetu kompjutera zvanu Systers (žene koje rade u sistemima). Organizovanje i osnažavanje žena u brojevima su bile dugotrajne strategije koju su koristile žene u muško-dominantnim prostorima i područjima rada kao izazov patrijarhatu i diskriminaciji. Ipak, od 1980ih do danas, žene se se često organizovale kao otpor izolaciji, kao što je Borg naglasila, “opravdavajući isključenost muškaraca i da razjasne zašto [grupa] nije diskriminirajuća. ”

Negiranje seksizma i nesuglasice feminizma
Kako bi se oduprle izolaciji i nasilničkom ponašanju na koje nailaze kroz područja samoidentifikacije kao feministkinje u patrijarhalnom društvu, mnoge žene u tehnologiji su odlučile ublažiti učinke seksizma na njihov rad. “Ja nisam žena gejmer, ja sam samo gejmer,” je na primjer, uobičajena reakcija žena kojima smetaju pozivi za organizovanje sigurnih mjesta za žene. Druge su se opredijelile za zagovaranje značajki koje se baziraju na ženskim ili muškim stereotipima. Diskusije elektronske trgovine se fokusiraju oko šopinga za žene. Industrija kompjuterskih igrica kreira modne ili odgovarajuće kozmetičke predmete za svoje gangsterske igrice ili igre o razvoju gradova.

Ali feministkinje nastavljaju borbu. Kao što su njihove offline kolegice radile stoljećima, digitalne feministkinje su se organizovale kroz informacijske tehnologije (IT) i sajber sfere kako bi se oduprle isključenosti, izolaciji, stereotipima, mizoginiji, rasizmu i seksualnom uznemiravanju. Većina strategija je bila slična – sačuvati posebni set taktika koje su prilagođene rušenju same tehnologije. Feministički otpor je ugrađen u pobunjeničku geek kulturu i hacktivizam, upravljanje specifičnostima interneta u anonimnosti, transnacionalnim vezama, i viralnim kapacitetima društvenih medija.

Feministički hakerprostori
Hakerprostorisu stekli popularnost 2008. godine, kada se više hakerskih grupa pojavilo širom svijeta, stvarajući prostore zajedništva u kojima se osobe u tehnologiji sa zajedničkim interesima susreću redovno kako bi se družile i sarađivale na projektima, obično za javnu dobrobit svih. Aktivistkinje u tim prostorima (hacktivistkinje) koriste tehnologiju kako bi osporile autoritet, tlačenje, vladu, nadzor i kršenje ljudskih prava. One koriste taktike poput elektronskih protesta, bojkota web stranica ili elektroničkih usluga, distribuiranog uskraćivanja usluga (DDoS), napada na web stranice, reputacijsku sabotažu, ili kroz osvrt na lažne web stranice. Kao i u većini muških-dominantnih prostora, feministkinje se u hackerprostorima nalaze u dvije misije: prva je da se osigura siguran prostor za žene i trans osobe, i da se izazove prominentna hakerska kultura muškog svijeta. A druga je da se utječe na promjene socijalne pravde hacktivizma kako bi se prioritizirali mizoginija i seksizam kao sistemski oblici diskriminacije koje zaslužuju biti propitane. MZ Baltazar's Laboratory je feministički hakerprostor sa sjedištem u Beču koji okuplja žene i trans osobe kako bi slobodno razmjenjivale opremu, pravile strujna kola, i zanimale se DIY elektronikom i interaktivnom umjetnosti. Grupa osporava status manjine žena u “kreativnom razvoju i primjeni novih tehnologija.” Foufem radi sličan posao u Montrealu, a dio je hakerprostora zvanog Foulab, kao što to čini Anarhofeministički hakerski arhiv u San Franciscu, Hacktory u Philadelphiji i Miss Despionas u Tasmaniji. Aktivnosti feminističkih tehnoloških kolektiva fokusiraju se na treninge i dijeljenje stečenih vještina, kao i odgovore na seksističke trendove i napade na žene. No, tu su i zabavni projekti i članci koje pokreću feminističku svijest u domaćinstvima. Bjekstvo iz zatvora patrijarhata je jedna od njih. Google Chrome ekstenzija koju je kreirala Danielle Sucher, skriptno radi zamjenu roda “genderswaps” na internetu. Kada se instalira, tekst se pokreće sa zamjenicama i drugim rodno prikladnim riječima. Na primjer, “on je volio svoju majku mnogo” će biti pročitano kao “ona je voljela svoga oca mnogo.” Sucher kaže da je dobila ideju dok je raspravljala o elektroničkim knjigama s prijateljem misleći da bi neko trebao napraviti aplikaciju koja izmjenjuje muško / ženski rod datih likova. Htjela je izazvati pretpostavke koje internet korisnici imaju o rodu, kada vide obrnute uloge. Marianna Kreidler je dala aplikaciji radikalniji zaokret s rodno neutralnom verzijom pomoću korištenja zamjenice „oni“ kao rodno neutralne zamjenice za jedninu (“he/zir”).

Očevi koji ruše svijet videoigrica
Entertainment Software Ascijacija je objavila 6. juna 2013. izvještaj kojim ruše mit kako žene ne igraju video igrice, prikazujući dokaze kako su 45% osoba koje igraju video igrice žene, od čega su 46% najčešćih kupaca igara također žene. Ipak, kada je Electronic Entertainment Design and Research prikupio 669 uzorkovanih akcionih videoigrica, sa puškama i igranja igara  određenom ulogom u 2012., samo je 4% imalo isključivo ženski lik, dok je 45% imalo mogućnost odabira. I tako su roditelji iz svijeta tehnologija, koji su željeli više bitnih uzora za svoje kćerke, počeli da rade na razvoju glavnih likova. Michale Chabon je hakirao igricu Legend of Zelda i jednostavno obrnuo rodne oblike adrese teksta igre iz muškog u ženski rod za svoju kćerku, Mayu. Scott i Casey Goodrow su napravili “Sorry Mario Bross!“, preokret kultne igre u kojoj ustvari princeza skače, preskače provalije, pluta, i pronalazi sama za sebe put iz tamnih prostora dvorca u kojem je zarobljena. “Žao mi je kralju Koopa!” glasi tekst “Izgleda da i sama mogu skočiti.”. Mike Mika je reprogramirao Donkey Kong, kada ga je njegova trogodišnja kćerka pitala: “Mogu li ja igrati kao djevojčica?” Ja želim da spasim Maria!” Na početku je očekivao da će video koji je objavio, dokumentujući promjene koje je načinio, ostati dio male diskusije među prijateljima na Facebook-u. Umjesto toga, video je postao viralan i izazvao more anti-feminističkog bijesa među aplauzom feminista i feministkinja svijeta tehnologije.

Feministički stripovi
Izražena mišićavost i dominantne ličnosti su zajedničke karakteristike strip superheroja. Ženski likovi – koji se pojavljuju urijetko – su ili izvučeni iz muških fantaziranja (velike grudi, tanak struk) ili pozicionirani kao ljubavni interes koji predstavlja slabost mačo superheroja. Digitalni umjetnici su ponudili subverzivne priče i likove koji se bave stvarnim problemima i pitanjima s kojima se žene susreću. “Princeless”, koji je objavio Action Lab Comics, govori o ženi superheroini koja prkosi konceptu potrebe da je spasi muškarac. Prva knjiga se zove “Spasi sama sebe” i ne govori samo o rodnim stereotipima koje strip propituje, nego se bavi i rasnim pitanjem kroz kritiku osvrta na “poštene djevojke”. Princeless nije samo “jaki ženski lik”, što je pridjev nikad dat muškim likovima, jer im je njihova snaga zadana. Ona je rijetka žena raznobojnog karaktera koja je urijetko zvijezda stripova.

Qahera je svježi dvojezični strip u kojem se protagonistkinja, prikrivena superheroina, bori protiv islamofobije i seksualnog uznemiravanja, između ostalog. Ona je bila zamisao Deene, ženske muslimanske egipatske umjetnice, a pokrenuta je u septembru 2013., poslje mnogo godina rada egipatskih feministkinja na naglašavanju svakodnevnice seksualnog uznemiravanja na ulicama Kaira. Kampanje poput #OpEndSH, Operacija zaustavljanja seksualnog uznemiravanja, je dozvolila ženskim prosvjednicama da pozovu stotine volonterki i volontera na Tahrir trg u slučaju da se osjećaju ugroženima, i HarrasMap, Ushahidi platforma mapiranja seksualnog uznemiravanja, su vodeće inicijative na tom frontu.

Kolektivne akcije za rušenje tabua
Na internetu, feministkinje su združene u izgradnji veza i pokretanja web stranica ili online kampanja koje bi rušile tabu teme “prikladnog” ponašanja. Blank Noise kampanja u Indiji je digla buku 2008. kada je zatražila od žena da šalju fotografije odjeće koju su nosile kada su bile seksualno uznemiravane “Eve-teased“. Naslovljena “Nikad nisam tražila da budem uznemiravana” – kako bi rušila mit o tome kako se način oblačenja žena dovodi u korelaciju sa seksualnim uznemiravanjem s kojim se susrećemo na ulicama – kampanja je primila stotine fotografija u roku od nekoliko sedmica i podijeljene su putem web stranice. Od sarija do farmerica, kampanja je pokazala – brojkama i dokumentovanim fotografijama brojnih učesnica širom svijeta – da odjeća niti sprječava niti ohrabruje seksualno uznemiravanje. Pink Chaddi kampanja pokrenula od strane konzorcija Pub-Going, Loose and Forward Women, koristila je istu metodu, nakon incidenta u kojem je moralna policija napala grupu žena u Mangaloreu, Indija u februaru 2009. Napadnute žene su zatražile od drugih žena da pošalju roze gaćice (“chaddi” na hindu jeziku) u kancelariju Pramod Muthalika, šefa pravovjerne Hindu grupe, na Valentinovo. Odaziv je bio masivan, s više od 500 komada gaćica poslatih u samo jednom danu. Nedugo nakon što je kampanja ukinuta, Facebook grupa kampanje je napadnuta trolanjem i na kraju preuzeta i pretrpana rasističkim pogrdama i prijetnjama smrću. Pisanje o seksu i seksualnosti je također bila strategija za širenje ženskih priča među onlajn publikom korištenih mahom kroz erotske prikaze.

“Avanture iz spavaćih soba afričkih žena” doprinose (anonimno kao opcija) seksualnoj raznolikosti žena na pitanjima seksualnog iskustva.

Parodije
Iako se uglavnom temelje globalno na Sjeveru i zahtijevaju dovoljno materijala za prikaz, parodije su se preoširile virusno preko Twitter-a i Facebook-a kako bi se oduprle ponižavajućem prikazivanju žena. Studenti s Novog Zelanda su napravili parodiju video spota Robin-a Thicke-a “Blurred Line” (Zamagljene linije), kojom kritiziraju opraštanje silovanja, uz video pod nazivom “definirane linije” (“Defined Lines”) koja je uključivala tekstove poput “Ono što vidite na TV-u, ne govori o jednakosti, to je čista mizoginija.”15 Također je popularan Taylor Swift twitter parodijski profil koji tvita feminističke verzije njezinih stihova i pjesama.

Premošćivanje feminizma s otvorenim sadržajem
Biti dijelom pokreta koji ima za cilj prvenstveno dekonstruisanje snage binarnog, feminizam je sam sebe uskladio sa slobodnim sadržajem i aktivizmom internet prava. Žene koje se u tehnologijama organizuju u digitalnim i offline prostorima su više nego često zagovarale besplatni, slobodni i otvoreni sadržaj na internetu, siguran od monopola i dostupan svima, posebno marginaliziranim grupama. LinuxChix je takva jedna zajednica, osnovana 1999. godine za žene u tehnologijama koje zagovaraju besplatan i svima dostupan softver. One također održavaju online bibliografiju bogatu rodnim i otvorenim sadržajima.

Dok je mnogo toga učinjeno tijekom desetljeća na isticanju doprinosa žena svijetu kompjutera, priče o diskriminaciji i seksizmu i dalje prave buku u prostoru tehnologija širom svijeta. Kao odgovor tome, žene se i dalje organizuju kolektivno kako bi radile na brojnim pitanjima i problemima, od utjecanja internet politika na rodnu uključenost do ohrabrivanja mladih žena i djevojaka da nastave studije i razvijaju karijere u tehnologiji, izazivajući online nasilje nad ženama tako da šire svoju žensku seksualnu samoizražajnost kroz pisanje blogova i putem društvenih medija. Možda era pitanja “Gdje su žene u tehnologiji?” daje više uzbudljivih trenutaka sada kada prepoznajemo značajnu ulogu žena u različitim tehnološkim područjima, i kako sada možemo vedrije gledati ka slobodnijem internetu, sveobuhvatnom, i daleko zanimljivijem.

Napomena: Ovaj sažetak je izvorno objavljen kao dio veće kompilacije: “Global Information Society Watch 2013: Womens rights gender and ICTs” engleska verzija se može skinuti s http://giswatch.org/2013-womens-rights-gender-and-icts.

Izvor: http://zenskaposla.ba/content/virtualni-neposluh-i-feminizam

hvale@riseup.net'

valentina pellizzer

Aktivistkinja, feministkinja, blogerka, zagovornica #FeminističkiInternet, FLOSS-a, otvoreni podaci, zajedničko dobro, politiku Interneta, voli ljudska bića.

Twitter 

Related Posts

Shares
Share This

Share This

Share this post with your friends!

Shares