Zaustavljanje trenda online/ IKT nasilja nad ženama

Virtuelni svijet je odraz društva, a informacije na internetu šire se brzinom svjetlosti. Kada se jednom pokrene lavina, bujicu diskriminirajućih komentara teško je zaustaviti. Iako je Bosna i Hercegovina zemlja koju je dohvatio talas globalizacije pokupili smo uglavnom negativne trendove kada je riječ o virtuelnom nasilju. Korištenje IK[1] tehnologija u svrhu izvršenja nasilja, kao što su prijetnje sms-ovima ili hakiranje naloga na društvenim mrežama, postala je svakodnevica bosanskohercegovačkog online društva. Kada su, pak, u pitanju posljedice online nasilja, o njima se ne govori mnogo; koliko razarajuće i katastrofalne one mogu biti.

Iskustva- izazovi- dobre prakse

Virtuelno je stvarno

Korištenje umreženih računara, dostupnost interneta i relativna anonimnost korisnika dovela je do brisanja vremenskih i prostornih ograničenja, a često i do oslobođenja od moralnih, etičkih, vjerskih, društvenih i pravnih normi ponašanja. Najranjivija grupa cyber prostora jesu djeca, mladi i žene, upravo oni/e koji/e se tim prostorima najčešće i kreću. Dokazi su odmah ispod površine i već površno pretraživanje interneta otkriće nam okrutnost koja se, iz udobnosti vlastitih soba i pod krinkom anonimnosti, ispoljava prema pojedincima/kama, ali i skupinama, a posljedice koje takvo- online nasilje ostavlja, mogu biti dalekosežne, čak tragične. Online nasilje prečesto izbija pod velom romantike i ljubavi[2].

Jedan od primjera slučaja virteulnog nasila u Bosni i Hercegovini opisuje kako je opsesija pretvorena u agresiju putem digitalnih platformi.[3] Žrtva (20) je fotografisana na jednom od svojih vokalnih nastupa. Počinitelj joj je kasnije slao poruke i sve se činilo bezazlenim do momenta kada je krenuo slati poruke koje su sadržavale i njene (Facebook) fotografije. Žrtva je saznala da je „obožavatelj“ stariji od nje i htjela se distancirati, ali pojavio se video u kojem su korištene njene FB fotografije i gdje je počinitelj stavio fokus na zabranjenu ljubav iskoristivši njeno pravo ime i prezime, kao i mjesto iz kojeg je dolazila. Žrtva je zatražila uklanjanje videa sa YouTuba, ali administratori ga nisu uklonili. Djevojka je zatim potražila pomoć u lokalnoj policijskoj postaji gdje joj je jedan od policajaca rekao :“ (…) ne brini se, to je samo ljubav.“

Izvor: AustraliaRadio

Najpoznatiji primjer bosanskohercegovčkoj javnosti, kada je riječ o online nasilju, jeste kada je u novembru 2011.godine M.S. iz Banovića je dala izjavu za dnevnik FBiH u vezi loše organizovane ekskurzije i krađe koja je počinjena nad njom i njenim kolegama i kolegicama. U toj izjavi ona govori da joj je „kisla glava“ zbog lošeg autobusa. Njena izjava ubrzo je  postavljena na Youtube[4] (YT) kanalu, gdje su ljudi ismijavali njen naglasak.
Video ima preko milion pregleda, a na osnovu toga su nastale i mnoge verzije te njene izjave koje ismijavaju djevojku[5]. Djevoka je bila zlostavljana putem Facebooka, jer su joj ljudi stalno slali poruke uvredljivog sadržaja. Snimici nisu skinuti sa YT kanala, a nakon originalnog video isječka sa FTV-a napravljen je veći broj kompilacija koje i danas, nakon šest godina možete pogledati na YT. Nakon objavljivanja videa napravljena su i tri FB profila s njenim imenom, a bez njenog znanja i pristanka. Mediji su objavljivali i navode da se M.S. ispisala iz škole (iako je bila završni razred srednje škole), te da se pokušala ubiti.

Izvor You Tube

 

Centar za pravnu pomoć ženama Zenica (CPPZ) [6] u toku 2013. i 2014. godine mapirao je slučajeve žena žrtava nasilja putem IK tehnologija.[7] U ovom periodu CPPZ pružio je 2168 pravnih usluga, od kojih je 68,54% bilo u oblasti porodičnog prava. U toku 20 mjeseci nasilje putem interneta i mobilne telefonije doživjelo je ukupno 1.201 klijentica  ili 55,40%, što je više nego svaka druga.[8]

U periodu od septembra 2011. godine pa do oktobra 2015. godine  na SOS telefon Fondacije “Udružene žene Banja Luke”[9] (UŽBL) zaprimljeno je 3360 SOS poziva od čega je 1820 poziva sadržavalo neki vid prijetnji putem SMS poruka ili putem društvenih mreža. Najčešće se prijetnje putem SMS poruka ili društvenih mreža upućuju partnericama u momentu napuštanja partnerske zajednice.[10]

Internet se pokazao kao novi poligon za nasilje nad ženama, ali i kao institucija kojoj je teško nametnuti zakone. Primjeri online nasilja nad ženama, koje nije adekvatno procesuirano, postali su učestali i dovode do isključivanja žena iz online, ali i offline sfera. Iako se nerijetko kao oprečni argument postavlja sloboda govora, primjeri prijetnji ženama na društvenim mrežama upućuju da sloboda govora prestaje tamo gdje počinju prijetnje.

Žene u javnoj domeni i digitalno nasilje

Organizacija One World Platform (OWP) u januaru 2017.godine mapirala je slučajeve digitalnog nasilja kada je riječ o ženama u javnoj domeni. Tim OWP-a uradio je četiri case study-a o ženama iz javnog života BiH koje su doživjele neki oblik online nasilja. Sve četiri žene su iz svijeta novinarstva i nad svima je online nasilje izvršeno putem društvene mreže Facebook.

Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari, verbalno je napadnuta na ulici u Sarajevu nakon što je optužena da je “lobista Gulenovog pokreta” i osoba koja “brani četnike” u formi agresivnog statusa na Facebook-u od strane Salmira Kaplana, člana Stranke demokratske akcije. Udruženje BH novinari je podnijelo tužbu protiv Salmira Kaplana, te je proces u toku.

Nad novinarkom Irmom Antonijom Plavčić, također je izvršeno online nasilje putem Facebook-a. Novinarka je pretrpila prijetnje nakon što je izašao njen autorkski tekst o kandidatima s liste, neposredno prije održavanja lokalnih izbora. Izvršitelj nije procesuiran za online zločin, tvrdeći da mu je profil hakovan, ali je nedugo nakon ovog incidenta pokrenuta istraga o njegovim nezakonitim radnjama zbog praćenja, zastrašivanja i vrijeđanja kandidata s liste za izbore koji su se trebali održati.

2016. godine, nakon što je izrazila vlastito mišljenje u vidu Facebook statusa, u kojem je kritkovala nikab i burku, novinarka Lejla Čolak počela je primati ozbiljne prijetnje. Ubrzo nakon toga, proislamski portal “Saff.ba” objavio je članak o Lejli i njenom statusu koji je bio pokretačka snaga iza javnog linča ove mlade novinarke na svim društvenim mrežama. Nakon što je veliki broj ljudi podijelio “screenshot” Lejlinog statusa, pored pogrdnih naziva, također se pozivalo i na silovanje, posipanje benzinom i paljenje. Jedan od izvršitelja online nasilja bio je pripadnik Oružanih snaga BiH. Iako je dobila podršku od raznih nevladninih organizacija, te su joj predstavnici Zakona obećali zaštitu, pripadnik OSBiH izjavio je da mu je profil hakovan i javnost nikada nije obaviještena o nastavku istrage protiv ovog izvršitelja. Lejla je zatražila azil izvan BiH.

Sanela Prašović-Gadžo je istaknuta novinarka i urednica emisije „Interview 20“, emisije koja se bavi različizm temama i intervjuiše javne ličnosti sa područja cijelog Balkana. U aprilu 2015. godine, nakon što je ugostila poznatog rukometaša Nikolu Karabatića iz Srbije, primila je niz prijetnji na Facebook-u. Prijetnje je slao Asim Tabaković, jedan od gledaoca intervjua. Glavna tužiteljica Tužilaštva KS Dalida Burzić izjavila je kako riješavanje predmeta koji se tiču prijetnji putem društvenih mreža, nije lako i ne može se postupati brzo. Federalna uprava policije je informisala Prašović-Gadžo da je lokacija počinitelja u Francuskoj, te da je cijeli slučaj proslijeđen njihovim nadležnim organima. Nakon toga, Sanela nije primila nikakvu informaciju o daljem postupanju povodom njene prijave niti joj je pružena podrška od strane Vlasti.

Slučaj Lejle Čolak, izvor: Nezavisne.com

Osim što je svim navedenim slučajevima zajedničko što imaju isti kanal izvršenja online nasilja (Facebook), svima im je zajedničko i to da su izvršitelji potpisani pravim imenom i prezimenom. Dva od četiri izvršitelja tvrdila su da su im nalozi na ovoj društvenoj mreži hakovani.

Jedan od izvršitelja je pripadnik OSBiH, dok je jedan od izvršitelja politički aktivan u najzastupljenijoj političkoj opciji u Bosni i Hercegovini.

Nijedan izvršitelj nije kažnjen za djelo online nasilja. Jedna žrtva bila je primorana zatražiti azil.

Da li je kapacitet društvenih mreža iscrpljen kada se ženama na Facebooku i/ili Twiteru prijeti silovanjem ili kada se oforme grupe istomišljenika koje za cilj imaju fizičko nasilje koje prvobitno testiraju na društvenim mrežama? Kada nastupa Zakon?

Zakonski okvir

Krivični zakon Bosne i Hercegovine nasilje, narušavanje ugleda i nanošenje drugih oblika štete putem IKT-a ne tretira, ne procesuira niti počinitelje/ke goni krivično.

Osim Krivičnog zakona BiH ni Ustav, kao ni Krivični zakon FBiH, te Zakon o zaštiti nasilja u porodici, Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o zabrani diskriminacije ne bave se pitanjima online nasilja.

Zakonodavstvo u BiH nema jasno definisane odredbe kada je u pitanju nasilje izvršeno putem savremenih tehnologija.

Pokušaji da se pravda zadovolji (u slučaju online nasilja), u okviru zakonskog i administrativnog sistema, uglavnom nemaju uspjeha. Počinitelji/ke se ne procesuiraju ili se kažnjavaju uslovnom i/ ili novčanom kaznom jer se njihova kršenja vežu za druge nezakonite radnje.

Fondacija UŽBL mapirala je 43 slučaja nasilja u porodici koji su izvršeni putem IK tehnologija. Opisani slučajevi sadrže prijetnje putem sms poruka i/ili društvenih mreža. Policiji su prijavljeni svi slučajevi, njih 43. Uslovnom kaznom kažnjeno je sedam počinitelja. Novčanom kaznom je, također, kažnjeno sedam počinitelja. Jedan počinitelj već od ranije izdržava zatvorsku kaznu zbog drugog krivičnog djela, dok je jedan počinitelj osuđen na zatvorsku kaznu od tri mjeseca zbog prijetnje svojoj maloljetnoj djeci. Od 43 počinitelja samo je jedan kažnjen zatvorskom kaznom od godinu dana. Više počinitelja su povratnici u vršenju porodičnog nasilja. Hapšenja počinitelja ne sprovode se na osnovu online uznemiravanja, nego zbog incidenta nasilnog ponašanja.

Koliko je Zakon (ne)poznat građanima/kama saznale su aktivistice CZPPŽ Zenica i odgovore su objavile u Pravnom priručniku, koji sadrži analizu problema nasilja nad ženama putem savremenih tehnologija.

Na pitanje „Nasilje putem informaciono-komunikacionih tehnologija sankcionisano je:“.

Za odgovor je ponuđeno 6 zakona i opcije „ne znam“, „ništa od navedenog“ ili „sve od navedenog“. Samo 18% ispitanica i ispitanika zna da niti jedan od ponuđenih zakona ne sankcioniše direktno IKT nasilje. Nešto više od polovine ispitanika/ca (56%) izjavilo je da ne zna, dok je ostatak od 26% ispitanika/ca odabralo jedan ili više zakona, od 6 ponuđenih (Ustav, Krivični zakon BiH, Krivični zakon FBiH, Zakon o zaštiti nasilja u porodici, Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o zabrani diskriminacije).[11]

Grafikon iz Pravnog priručnika, CZPPŽ Zenica, 2016., 16.;

Žrtve često pomoć traže i od telekomunikacijskih operatera ili administratora društvenih mreža. Tele-operateri u BiH nude blokiranje pozivaoca samo ako je žrtva pozivana više od tri puta dnevno. Počinitelji većinom poznaju ovo pravilo, te često mijenjaju SIM kartice, koje su jeftine i pri kupovini  dostupne bez prijave identiteta.

Prijavljivanje zloupotrebe administratorima društvenih mreža kada je „šteta već učinjena“ nije rješenje. Vlasnici i/ili urednici društvenih mreža reaguju samo onda kada problem žrtve postane problem njihovih odnosa s javnošću. Iako se problem nasilja nad ženama na internetu širi kao epidemija mnoge nevladine organizacije su uporne u skretanju pažnje javnosti na ovu složenu pošast modernog doba, te rade na promociji, edukaciji i zagovaranju  novih ili dopuni postojećih zakona. Internet je sa sobom donio velike mogućnosti i teško ga je zakonski regulisati,  ali se osnovna moralna i etička pravila nisu izmijenila, te anonimnost ne bi smjela biti izgovor za online nasilje, a virtuelna “izloženost” žene nije poziv za maltretiranje.

Pozitivni primjeri i prakse: kako smanjiti internet nasilje nad ženama, lobiranje zakona

Donošenje holističkog i sveobuhvatnog zakonodavstva je od ključne važnosti za države koje žele preuzeti odgovornost za nasilje nad ženama. Činjenica je da se kroz zakone određuju potrebne obaveze i provedbene mjere. Efikasna implementacija i provedba je efektivna strategija prevencije, posebno ako su počinioci sigurni da njihova djela neće proći nekažnjeno.[12]

Država ima odgovornost i u prevenciji i u zaštiti žena od nasilja koje se sprovodi putem informaciono- komunikacionih tehnologija. Ukoliko jedan od ova dva segmenta zakaže, mjere Vlade bi se trebale usmjeriti na kažnjavanje počinitelja/ki, što nije slučaj u Bosni i Hercegovini. Zakoni u BiH su zastarjeli i sudovi rijetko procesuiraju, a još rjeđe osuđuju počinitelje. Izvršitelji online nasilja kažnjavaju se samo kada se uz online nasilje veže još neki oblik kršenja postojećeg Zakona (direktne prijetnje maloljetnim osobama, najčešće djeci, ili kada je u pitanju pokušaj izvršenja online prijetnji). Nekažnjavanje dovodi do stalnog povećanja broja izvšitelja online nasilja i daje im mogućnost širokog djelovanja.

Bosna i Hercegovina je članica Vijeća Evrope (VE) koje je 2014. godine dalo preporuke u Vodiču o pravima korisnika interneta.  Države članice VE-e imaju obavezu svim svojim građanima osigurati ljudska prava i osnovne slobode zacrtane u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima. Ova obaveza je na snazi i u kontekstu korištenja interneta.[13]

Vodič VE-e temelji se na Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i ostalim konvencijama i instrumentima VE-e koji se bave različitim aspektima zaštite ljudskih prava. Sve su države članice VE-e dužne poštovati, štititi i ostvarivati prava i slobode sadržane u instrumentima koje su ratificirale. Vodič je inspiriran i kontinuiranim tumačenjem tih prava i sloboda od strane Europskog suda za ljudska prava. Vodič ne uspostavlja nova ljudska prava i temeljne slobode. On se naslanja na postojeće standarde o ljudskim pravima i mehanizme provedbe.[14]
Bosna i Hercegovina nema jasno uređen Zakonski okvir kada je u pitanju korištenje interneta, ali s obzirom da stremi ka ulasku u Europsku uniju i da je članica VE-e trebala bi pratiti smjernice VE-e.

Kampanja “Bežično – nevidljivo, a bolno”

Kako je nasilje koje se izvršava putem informaciono- komunikacionih tehnologija zastupljenije- potreba da se ukaže na njegovo složeno djelovanje postaje veća. S obzirom da zakonski okvir ne može adekvatno odgovoriti na ovaj problem NVO sektor se sve bolje organizuje i pokreće zagovaranje promjena unutar zakona koji bi trebali regulisati ovo pitanje.

Centar za pravnu pomoć ženama kreirao je 2017.godine kampanju “Bežično – nevidljivo, a bolno”.  Ova kampanja ima za cilj da upozna javnost sa problemom i ozbiljnošću posljedica nasilja nad ženama i djecom u čijem se izvršenju koriste internet i/ili mobilna telefonija. Povodom predstavljanja Kampanje Centar je organizovao sastanak sa nevladinim organizacijama iz 13 gradova širom Federacije BiH koje će u svojim lokalnim zajednicama, kroz organizovanje različitih aktivnosti, potaknuti kreiranje kritične mase podržavatelja za usvajanja izmjena i dopuna krivičnog zakonodavstva.

Ova Kampanja dio je šireg zagovaračkog procesa u okviru kojeg je istovremeno održan i prvi sastanak ekspertne Radne grupe koja priprema tekst Nacrta Izmjena i dopuna Krivičnog zakona kao preduslova za sankcionisanje počinitelja IKT nasilja.[15]

Zaustavi nasilje: ženska prava i sigurnost na internetu

Prevencija nasilja

Projekat “Zaustavi nasilje: Ženska prava i sigurnost na internetu” (2012- 2015) je globalni projekat koji je bio vođen od strane Association for Progressive Communications (APC) i bavio se jačanjem kapaciteta aktivista/kinja za ljudska prava i ženskih organizacija po pitanju upotrebe tehnologija u njihovim sferama djelovanja, kako bi na adekvatan način odgovorili rastućem virtualnom nasilju nad djevojkama i ženama.

Izvor: One World Platform

Projekat se oslanjao na dugogodišnje napore i putanju u borbi protiv virtualnog nasilja nad djevojkama i ženama. Prevencija nasilja putem tehnologije je važna komponenta zaustavljanja nasilja nad  djevojkama i ženama i doprinosi kreiranju sigurnog ambijenta za djevojke i žene u svakoj sferi njihovog života. APC je vodio projekat u parnerstvu sa sedam država: Bosna i Hercegovina, Kolumbija, Demokratska Republika Kongo, Kenija, Meksiko, Pakistan i Filipini. Strategija projekta obuhvata pet različitih aktivnost i to:

  • Prikupljanje dokaza o postojanju ovakve vrste nasilja;
  • Uspostavljanje jake zajednice liderki, bilo da se radi o pojedinkama ili ženskim organizacijama, koje će utjecati na i sarađivati sa zakonodavcima/kama
  • Stvaranje dijaloga sa internet posrednicima, odnosno korporativnim sektorom
  • Vođenje kampanja s ciljem stvaranja online kulture koja će svima osigurati pravo na slobode i sigurnost na internetu
  • Jačanje institucionalnih kapaciteta organizacija za ženska prava[16]

Izmjene Zakona

Kada je riječ o Nacrtu Izmjena i dopuna Krivičnog zakona 2015. godine organzacija One World Platform u okviru projekta FLOW (Zaustavi nasilje: ženska prava i sigurnost na internetu), a u  saradnji s pravnim stručnjakom napravila je prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona.

Izmjene bi,  između ostalog, podrazumijevale novčanu ili zatvorsku kaznu za nanošenje štete ugledu drugog i/ili anonimno komuniciranje s maloljetnim osobama koristeći IK tehnologije. OWP nema kapacitet za zagovaranje ovog Zakona, jer u vrijeme kada je pisan niko u Bosni i Hercegovini se nije bavio ovim pitanjem jer nije bilo dovoljno kritične mase kako bi se radilo zagovaranje.

Proces zagovaranja

U septembru 2017. pokrenuta je inicijativa za izmjene i dopune Krivičnog zakona FBiH u cilju stvaranja zakonodavnog okvira za sankcionisanje osoba koje vrše krivična djela putem informaciono-komunikacionih tehnologija.

Inicijativu pokreće Centar ženskih prava iz Zenice zajedno sa Udruženjem žena sudija u BiH, ekspertima:  Ombudsmenkom Džumhur Jasminkom, sutkinjom Kantonalnog suda Sarajevo Zahiragić Adisom, sudijom Kantonalnog suda Zenica Maličbegović Enesom, sutkinjom Vrhovnog suda FBIH Begić Jasminom, federalnom tuziteljicom Hadžiomerović Muftić Hajrijom, predstavnikom MUP ZDK Glavaš Nedeljkom, dekanom Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Korajlić Nedžadom, i predstavnikom Federalnog ministarstva pravde.[17]

Iako ne postoji jasno određen i definisan zakon koji bi riješio pitanje online nasilja na prijedlog Ministarstva pravde BiH, Vijeće ministara BiH je utvrdilo Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH, kojim se definiše pojam javnog poticanja na nasilje i mržnju.

Navodi se da „tko putem štampe, radija, televizije, kompjuterskih sistema ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima poziva na nasilje i mržnju usmjerenu protiv skupine ili nekog člana takve skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, spol, spolno opredjeljenje, rodni identitet, invaliditet ili bilo koje druge osobine, u slučaju kada je počinjenje izvršeno na način koji će poticati na nasilje i mržnju protiv skupine osoba ili člana neke skupine, o čemu odlučuje sud, kaznit će se kaznom zatvora najmanje jednu godinu“.[18]

Zaključak

Prije samo par godina problem online nasilja nad ženama među bosanskohercegovačkim društvom nije bio prepoznat i shvaćen kao ozbiljna prijetnja. Internet je poligon u kojem vlada veoma malo zakona, ali je Država dužna pružiti zaštitu i prevenirati online nasilje nad ženama. Ukoliko sistem ne reaguje i ne spriječi pojavu online nasilja dužan je kazniti izvršitelje. Iako u Bosni i Hercegovini ne postoji sveobuhvatan zakon koji bi regulisao pitanje online nasilja, nevladine organizacije rade na jačanju i zagovaranju kako bi se smanjio trend povećanja online nasilja.

Bosna i Hercegovina je članica Vijeća Evrope od 2002.godine. U novembru 2014.godine Odbor ministara VE predložio je smjernice  državama članicama u Vodiču o ljudskim pravima korisnika/ca interneta. Države članice Vijeća Evrope imaju obavezu svim svojim građanima osigurati ljudska prava i osnovne slobode zacrtane u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima. Ova obaveza je na snazi i u kontekstu korištenja interneta. Primjenjive su i ostale konvencije i instrumenti Vijeća Evrope koji se odnose na zaštitu prava na slobodu izražavanja, pristup informacijama, pravo na slobodu okupljanja, zaštitu od kibernetičkog kriminala te pravo na privatni život i zaštitu ličnih podataka.

Kako bi se osigurala jednaka primjena ljudskih prava i osnovnih sloboda offline (izvan mreže) i online (na mreži), u skladu odredbama člana 15.b Statuta Vijeća Evrope, Odbor ministara preporučuje da države članice (između ostalog): osiguraju da korisnici interneta imaju pristup učinkovitim pravnim lijekovima kada dođe do ograničavanja njihovih prava i sloboda ili u slučajevima kada smatraju da je došlo do kršenja njihovih prava. To zahtijeva veću koordinaciju i saradnju među relevantnim institucijama, subjektima i zajednicama. Također, to iziskuje uključivanje i učinkovitu saradnju s akterima iz privatnog sektora i organizacijama civilnog društva. Zavisno o nacionalnom kontekstu, to može podrazumijevati i mehanizme pomoći i naknada kao što su mehanizmi koje osiguravaju institucije za zaštitu podataka, nacionalne institucije za ljudska prava (na primjer, pravobranitelji), sudske procedure i telefonske linije za pomoć.

Osim postupka zagovaranja dopuna i izmjena zakona, mnoge organizacije pružaju pravnu i psihološku pomoć žrtvama. Katastrofalni ishodni online nasilja učinili su da se ovaj problem prepozna, te se nevladin sektor sve bolje organizuje i predlaže i lobira zakone koji mogu pomoći u prevenciji i zaštiti žena, kao i u kažnjavanju počinitelja.

 

Autorica: Erna Ključić (One World Platform)

(Tekst je pisan u svrhu izrade Specijalnog izvještaja online nasilja nad ženama OHCHR, a izradu teksta podržala je Association for Progressive Communications)

Reference:
[1] Skraćenica IK stoji za informaciono- komunikacione tehnologije (IKT);
[2] One World Platform & APC, Zaustavi nasilje: ženska prava i sigurnost na internetu, 2015., 5.;
[3] One World Platform & APC, Zaustavi nasilje: ženska prava i sigurnost na internetu, 2015., 22.;
[4] Video: https://www.youtube.com/watch?v=mpVr2wRY1O4 ;
[5] Obrada videa: https://www.youtube.com/watch?v=rQrW3caqto8 ;
[6] Web site Centra: http://cenppz.org.ba;
[8] One World Platform & APC, Zaustavi nasilje: ženska prava i sigurnost na internetu, 2015., 20.;
[9] Web stranica Fondacije: http://unitedwomenbl.org/new-page-1/;
[10] Udružene žene Banja Luke, mapirani slučajevi, IT nasilje;
[11] Pravni priručnik, sa analizom problema nasilja nad ženama putem savremenih tehnologija, CZPPŽ Zenica, 2016., 16.;
[12] Okvir obaveza i smjernice: Odgovornost države u eliminaciji nasilja nad ženama; Zarizana Abdul Aziz, 2;
[13]  Preporuka CM/Rec(2014)6 Odbora ministara državama članicama o Vodiču o ljudskim pravima korisnika interneta;
[14] Ibid;
[15] Preuzeto 20.9.2017. sa : http://cenppz.org.ba/2017/07/05/kampanja-bezicno-nevidljivo-a-bolno/;
[16] One World Platform, Zaustavi nasilje: ženska prava i sigurnost na internetu, 2015., 7;
[17] Preuzeto 29.9.2017. sa: http://cenppz.org.ba/2017/09/21/pokrenuta-inicijativa-za-sankcionisanje-pocinitelja-nasilja-putem-informaciono-komunikacionih-tehnologija/ ;
[18] Preuzeto 21.9.2017. sa: http://www.mpr.gov.ba/aktuelnosti/vijesti/default.aspx?id=6294&langTag=bs-BA

Fotografije: Radio Australia, Nezavisne,  WecanSingapure (naslovna fotografija), One World Platform, CPPŽ

erna@oneworldplatform.net'

Related Posts

Shares
Share This

Share This

Share this post with your friends!

Shares